Saturday, July 16, 2011

Čaj i čajnik

Blog sonata-insomnia već dugo je prilično pust, iako stalno nameravam da mu se vratim. Razlog tome su dva druga moja projekta: Tri uz čaj, na kome već tri meseca svakodnevno postujem tekst napisan na osnovu tri nasumične reči, i, odnedavno, Tri uz čajnik, na kome se na nedeljnom nivou izdvajaju najuspešniji postovi sa Tri uz čaj.
Iako će ovaj blog nastaviti da postoji i da se, doduše manje redovno, ažurira, svima koji vole ono što radim od srca preporučujem i gorenavedena dva, jer su bogata i sadržajem, i drugim autorima sa kojima sarađujem.
Hvala na čitanju i praćenju. :)

Margarita

Sporedni lik


Stojim na autobuskoj stanici pušeći cigaretu. Visok sam, mlad, kosa mi je masna i pada na ramena. Ugledaj me: upečatljiv sam, izgledam mračno i neraspoloženo. Ne znaš ništa više o meni; ja znam isto koliko i ti.
Obrati sada pažnju na devojku pored mene. Ona sedi na klupi i svuda oko nje lebde epiteti: krupne oči, ležerna punđa od duge plave kose, uznemiren pogled, drhtave ruke. Pridev za pridevom, okružuju je i štite: u svom bogatstvu osobina, ona je potpuna.
Ja sam prazan: sve što imam su "mračan" i "neraspoložen", od masne kose me glava svrbi. Čekam.
Ona ustaje, roj prošlosti i opisa vije se za njom, tok misli jasan i gotovo opipljiv, kao bič, obavija me i ispituje.
"Izvinite", kaže ona i gleda me "plašljivo" i "stidljivo", još dva, "znate li možda kad će autobus?"
Mrštim se. Shvatam, gotovo besno, da nemam glasa, i mrštim se još jače, u očaju. Njene se oči šire: moja namćorastost je pogađa i plaši, jer joj se upravo desilo nešto loše, jer je "nervozna", kako me samo grebe taj epitet.
Utom autobus stiže, i ona "usplahireno" uleće na srednja vrata, odvodeći svoju svitu sitnih uslova za postojanje u budućnost dešavanja, previranja, otkrića, osećanja, u raznobojno i široko "zatim", u "strastveno" i u "tužno", u "napokon" i u "neizvesno". Ti to ne znaš, ali možda je pratim čeznutivim pogledom.
Izlistaj stranice knjige do kraja: nema me više. 

Monday, March 14, 2011

Slučajnost

               Upoznali su se na mostu, kada ga je ona zaustavila u sred prelaženja reke i upitala ima li cigaru. Bio je kraj leta, prohladno, i padala je kiša. Učinilo mu se da joj je zima, pa joj je, galantno, ponudio svoj duks da se zgreje. Prihvatila je, i onda su se, sasvim slučajno, pogledali duboko u oči, kroz mokru kosu i zavesu od kiše, i shvatili da su stvoreni jedno za drugo.

Bilo je dosta toplo, u stvari, samo je vetar duvao malko snažnije nego obično. Hladno je bilo njemu, jer nije poneo duks, a i kiša je pala tek kasnije te večeri. Ipak, detalji i nisu toliko bitni: suština je da su im se pogledi sreli, pa makar i kroz suvu kosu i vedro vreme, i iako u tom trenutku nisu shvatili ama baš ništa, upoznali su se jer su se njemu dopale njene oči, a njoj njegov osmeh.

Monday, March 7, 2011

Negde u Japanu

               Zeleni je imao trip.
Sve je počelo buksnom koju je doneo Munja, čudna neka trava koju je nabavio od nekog svog druga, mešana sa bogznačime, navodno jača od obične, ali u stvari bljutava i loša. Posle te buksne smorili su se svi osim Zelenog, koji je video svoju srodnu dušu.

Sunday, February 6, 2011

Priča za Pingvina

    Godinu dana kasnije Pingvin i ja smo mnogo drugačiji nego što smo bili - ponešto nam nedostaje, ali je dosta novog u nama istovremeno i lepo. Između ostalog, dovoljno smo sumanuti da nastavimo da se igramo i dalje. Glavni motiv ove priče - prve Priče za Pingvina u nizu koji je usledio - i dalje nam mnogo znači i čuva nas. Odskora imamo i pesmu koja nas na njega podseća.


      Osim toga, Priča za Pingvina jedna je od retkih mojih priča koje imaju srećan kraj.


Wednesday, February 2, 2011

Lepota kod Bukovskog

     Baš juče završih maturski rad na temu estetike u "Bludnom sinu" Čarlsa Bukovskog, pa pošto sam se ulenjila kao bloger, odlučih da i ovde škrabnem koju, sa namerom da skrenem posebnu pažnju na čestu grešku koja nastaje onda kada se Bukovski čita površno, a koja dovodi do brojnih predrasuda u vezi njegovog dela.
     Naime, susretala sam se sa velikim brojem ljudi koji su Bukovskom zamerali prostakluk, poričući postojanje umetničke vrednosti u delima sa takvim izborom reči i tematike. Ovaj stav je u velikoj meri opovrživ, ali se o njemu ipak može dosta konstruktivno diskutovati. Ono što mene nervira jesu ljudi koji se Bukovskom dive zbog "klošarskog" stava, stila i načina pisanja, oduševljavajući se šokantnošću i vulgarnošću njegovih dela i odbijajući da u njima traže išta više od toga. Takva publika, uprkos tome što je često odlikuje "intelektualna" nadmenost, slična je onoj koja uživa u "Grabljivici". Jer, božemoj, i u "Grabljivici" ima dosta psovki, prljavštine i šokantnih scena. Razlika je u tome - i mislim da je tu razliku veoma bitno shvatiti - da u "Grabljivici" nema ničeg više, dok su kod Bukovskog te teme i leksika u velikoj meri umetnički opravdani, i deo njegove poetike pre nego želje da na neku publiku ostavi određen utisak. Dok ovo pišem, negde u daljini naglo crvene uši Marku Vidojkoviću.

Monday, January 3, 2011

Odlazak


Odlazak

      Na dan kada je otišao u Beogradu je bilo nereda, mada se niko ne seća zašto. Čitavog dana svi kanali su prikazivali demolirane zgrade i ulične tuče: verovatno je zato u njenom sećanju taj dan ostao zabeležen kao nasilan i krvav, iako je sam odlazak u stvari prošao mirno i bez drame.
     Štaviše, neka lepa muzika je svirala čitavog dana, lagani, neprepoznatljivi džez preko slika raskrvavljenih glava demonstranata.
     Uhapšeno je dvesta četrdeset sedam huligana.
     Policija je intervenisala suzavcem.
     Čućemo se.
      Po povratku sa aerodroma, muzika je popunila prazninu. U deset uveče, muzika se gasi i ide se u krevet; u 22:02 podigla se gramofonska igla i odmah zatim glasno i iznenada mauknula je mačka.
      Mau!
     Nakon toga ostale su tišina, i Rupa.